Fotografi svih zemalja naoružajte se...

utorak, 18.02.2014.

Nulta tolerancija = nulta inteligencija?

Danas se svako malo može čuti pojam "nulta tolerancija". Tim pojmom, koji jako gordo zvuči, uglavnom se rado razbacuju razni funkcioneri i njihovi sljedbenici kada god žele ostaviti dojam strogoće, važnosti i učinkovitosti u vezi funkcije koju obavljaju i stvari na koju bi se ta "nulta tolerancija" trebala odnositi. Smatraju kako je "nulta tolerancija" i njene metode, univerzalni i zajamčeno uspješni recept prevencije za sve (neuniverzalne) probleme.

Međutim, "nulta tolerancija" je sve drugo samo ne ono što se njome propagira, i najčešće ne rješava probleme nego ih samo dodatno stvara. Iako na prvi pogled mnogim (naivnim) ljudima "nulta tolerancija" djeluje obećavajuće i "zaštitnički", zapravo, kada se malo bolje promotri, dotična više nalikuje na represiju u nekoj totalitarnoj policijskoj državi.

Što je zapravo "nulta tolerancija"? Metoda pomoću koje se na potpuno jednak način, bez iznimke, tretira sve nepoželjne stvari i pojave, kao i stvari i pojave koje iole nalikuju na nepoželjne, bez obzira na njihov stvarni značaj, intenzitet, opasnost i sve ostale okolnosti koje ih prate. Drugim riječima, ne sagledava se svaka situacija zasebno, već se na sve primjenjuje jedan "univerzalni recept", a koji svijet doslovno dijeli na crno-bijeli ekstrem, bez gradacije između.

Naravno, da bi se svaka situacija sagledala zasebno, potreban je određeni intelektualni rad. No "nultom tolerancijom" se taj "vrlo naporni" intelektualni dio posla efikasno izbjegava. Štoviše, sa "nultom tolerancijom" gotovo su redovite vrlo pretjerane reakcije na zapravo potpuno minorne i beznačajne stvari, a kojima se zapravo tlače nedužni ljudi. Štoviše, sama reakcija "nulte tolerancije" često bude veći problem od same akcije na koju se odnosi.

Evo samo nekoliko primjera "nulte tolerancije" na djelu (iako bi se takvih primjera moglo navesti masu):

NULTA TOLERANCIJA NA ORUŽJE

U Amerci, zemlji u kojoj svaki drugi odrasli građanin posjeduje neko oružje, pa čak i više od nekoliko komada, postoje mjesta koja su proglašena "zonama bez oružja" (tzv. "gun free zones"). Zbog vjerovanja kako će to osigurati da na tim mjestima nema nasilja ni ubojstava. Naravno, te gun free zone su uglavnom vrtići i škole (osnovne i srednje). Često na tim mjestima, na ulazu stoji i znak koji o tome obavještava sve prolaznike da ju unošenje bilo kavog oružja u zgradu zabranjeno (no zapravo služi indirektno i kao poziv kriminalcima "dođite slobodno i upucajte koga god želite jer ne postoji šansa da netko uzvrati vatrom u samoobrani.")

No u ime te "nulte tolerancije na oružje", događalo se da su djeca vrtićima i školama bivala kažnjavana supenzijama i izbacivanjem zbog sitnica, kao npr. jer su donjeli sa sobom igračke ili privjeske koji su svojim oblikom izgledali poput oružja, iako se radilo o potpuno bezopasnim komadima plastike, ili zato što su samo oponašali zvukove pucanja iz vatrenog oružja. Bilo je i slučajeva da su školarci kažneni jer su se igrali imitacijama oružja (koje ne ispaljuje prave metke već plastične kuglice), i to ne u školi, već u svome vlastitom dvorištu!

School Suspends 7 Year-Old Boy For Simulating Gunfire With Pencil

Tiny toy gun key chain cause of student’s suspension

A Lego Gun the Size Of a Quarter Almost Landed a Kindergartener in Detention

School suspends 7-year-old for shaping breakfast pastry into 'shape of a gun'

School Expels Student For Playing With Toy Gun in His Own Yard

No je li ta praksa stvarno spriječila luđake da u škole unesu pravo oružje i načine pokolj? Nije. Samo je u većini slučajeva rezultiralo maltretiranjem normalnih učenika "u ime sigurnosti". Zbog beznačajnih stvari.

Štoviše, svaki slučaj pucnjave u nekoj školi najčešće postane cause celebre za razno razne anti-gun dušebrižnike (koji, usput rečeno o oružju uglavnom nemaju pojma) i njihove pokušaje da demagogijom proguraju retsriktivne zakone o oružju, te na taj način naprave represiju svih onih ljudi koji legalno posjeduju oružje zbog samoobrane, lova ili sporta, i nikad nisu prekršili zakone. Tu su svakako i medijski cirkusi; mediji, u svrhu demonizacije oružja, revno javljaju o takvimpucnjavama u školama, no rjetko, ako uopće, spominju slučajeve gdje netko tko legalno posjeduje oružje u samoobrani upuca opasnog kriminalca. Čak kada se to dogodi, novinari često postave pitanje da li je stvarno trebalo pucati u kriminalca.

NULTA TOLERANCIJA NA NASILJE

Slično poput "nulte tolerancije" na oružje, u školama se provodi i "nulta tolerancija" na nasilje. Kad god se dogodi nekakvo "natezanje" među učenicima, makar i sasvim beznačajno, bez ikakvih ozlijeda, odmah se alarmiraju ravnatelji, pedagozi, roditelji, socijalne službe, policija, a učenika se najčešće suspendira sa nastave.

Uz to, kad se tako dogodi da se dvojica zbog nečega potuku, upravo zbog "nulte tolerancije na nasilje" događa se da ne biva kažnjen samo napadač/izazivač, nego i onaj koji se odlučio braniti. Izjednačavaju se napadač i žrtva. Sve zbog naivnog vjerovanja da je provocirani/napadnuti trebao to "ignorirati". Lakše reći nego učiniti, jer nemaju svi jednaku razinu tolerancije na frustraciju. Iako se kaže da pametniji popušta, ne može pametni popuštati onoliko koliko su budale u stanju zategnuti. Samo to "mjerodavnima" očito nije jasno.

Pogotovo u slučajevima bullyinga, tako često ispadne više kriv onaj tko, nakon što više nemože trpiti maltretiranje, odvali šamar tlačitelju, a ne sam tlačitelj. Iako svi "mjerodavni" redovito rješenje vide u tome da bi maltretirani trebao svako maltretiranje prijaviti učiteljima, to često rezultira samo time da se "tužibabu" još više maltretira.

Kid Fights Back Against Bully, Gets Suspended

Bullying Victim Suspended For Fighting Back

Štoviše, kod nas se zadnjih godina žestoko provodi kampanja "škola bez nasilja", a što između ostaloga uključuje i dekoriranje škola pločicama "ovo je mjesto nulte tolerancije na nasilje". No je li to spriječilo prave slučajeve nasilja? Nije. Je li rezultiralo time da se u relativno beznačajnim slučajevima djeca i roditeji imaju posla sa socijalnim službama? Itekako.

Štoviše, došlo se do toga da se danas napadnuti uopće ne smije fizički braniti, bez obzira što mu se događalo, jer u suprotnom on automatski postaje "nasilnik".

NULTA TOLERANCIJA NA ZLOSTAVLJANJE DJECE

Svim "velikim zaštitnicima djece" opasnost za djecu predstavlja sve živo i neživo što bi po nekim njihovim shvaćanjima dijete na neki način moglo ugroziti, čak i kada je vjerojatnost za to nikakva; dotični zbog paranoje i prebujne mašte, u svakom dodiru, pogledu, fotografiranju, bez razlike vide nekakvo "(seksualno) zlostavljanje".

Tako je čovjeku koji zaustavlja promet pored škole odjednom bilo zabranjeno davati "high five" učenicima u prolazu, jer su se neki pobunili da je "nedopustivo da im netko dira djecu" - maltene čovjeka koji se brine da im djecu ne zgazi auto počeli gledati kao nekakvog "zlostavljača". Jedna je učenica dobila kaznu zbog toga što je - zagrlila kolegu. Nekoj staroj ženi su zaštitari zbog "prevencije" zabranili snimati prazan bazen. A vrhunac svega su škole koje su čak zabranile roditeljima fotografiranje školskih događaja u kojima sudjeluju učenici (njihova djeca), i na taj način efikasno onemogućili djeci da imaju uspomene iz djetinjstva.

Necessary protection or overkill? The lollipop man banned from high-fiving

Girl, 12, gets detention for hugging classmate at WA school

6-year-old suspended for kissing girl, accused of sexual harassment

Elderly woman prohibited from photographing empty swimming pool "to prevent paedophilia"

Italian tourist faces jail in Brazil for kissing his daughter on a public beach

Why do schools really stop parents taking photographs of their children?

No da li sve to spriječava da se razni bolesnici i dalje na ovaj ili onaj način (fizički ili seksualno) iživljavaju na djeci? Ne.
Da li su zahvaljujući tome, zbog beznačajnih stvari maltretirani i kriminalizirani zapravo potpuno bezopasni ljudi? Itekako.

ZAKLJUČAK

"Nultom tolerancijom" se uglavnom vole razbacivati nesposobnjakovići. Njome se koriste kako bi skrenuli pažnju ljudi sa njihove nesposobnosti da rješavaju prave probleme, na način da se revno bave nebitnima, jer nebitnih ima puno više, a one prave ne samo da nisu u stanju riješiti, nego se često ni ne trude. Uz to, time sami sebi zapravo izmišljaju posao, što kod naivnih širokih narodnih masa to ostavljaju dojam da "rade nešto što povećava sigurnost svih".

Zanimljivo je da se još nitko nije sjetio uvesti "nultu toleranciju" na idiotizam... Možda iz jedinog razloga što je "nulta tolerancija" čini se upravo njegov produkt.